Uvek na umu

"¡Pase lo que pase, sea lo que sea, próxima estación ESPERANZA!"

петак, 19. мај 2017.

Ako odeš

Plašim se da ćeš zauvek otići,
u tom tvom ludilu i svojoj sanjivosti.

Strahujem da ćeš zauvek otići, jer je
odlazak ono što najbolje znaš.

Plašim se da ćeš zauvek otići od mene,
od ljubavi i onoga što ti dajem.

Plašim se da ćeš zauvek otići dok te gledam
nemu, prepuštenu svojim mislima,
svetovima i patnjama.

Plašim se da ćeš zauvek otići iz straha
da nećemo uspeti.

Plašim se da ćeš zauvek otići od mene
ukoliko umisliš da te manje volim.

Plašim se da ćeš zauvek otići od mene
tako izgubljena u svojim detinjim patnjama.

Plašim se da ćeš zauvek otići, jer te
ona tvoja tuga pregazila.

Plašim se da ćeš zauvek otići, jer te
neću grliti dovoljno.

Plašim se da ćeš zauvek otići, jer
ne vidiš moje poglede od nežnosti i
ne čuješ pesmu moga srca.

Plašim se da ćeš zauvek otići od mene, jer je
odlazak ono što najbolje znaš.

Plašim se da ćeš zauvek otići, jer su ti
prerano srce bolno osakatili,
te se sada plašiš sreće.

Plašim se da ćeš zauvek otići od mene
ne bi li me preduhitrila, jer
suludo umišljaš da ću ja otići.

Plašim se da ćeš zauvek otići u nepoznato
tako ranjiva i nesigurna.

Plašim se da ćeš zauvek otići...

Ne idi, jer ako odeš
ne samo da nosiš za sobom našu sreću,
već i čitav svemir koji
gledam u tvojim očima.

Ne otimaj mi te oči,
jer u njima vidim svoj život.

Zato ne idi!



Нема коментара:

Постави коментар