Mislim da ću te
zauvek grliti i ljubiti jer...
Jer...ti si
ogledelo koje mi uvek govori da sam lepa,
I kada nisam,
Kada se menjam
svakom novom godinom, novim krvnim sastavima,
Kada se menjam
svakog meseca novim psihičkim stanjima.
Grliću te jer sam
uvek pametna i kada mi se ne čita,
I kada mi se ne
piše, kada mi se ne uči.
Ljubiću te, jer
su ti moje usne najnežnije i ovako...
Ovako osetljive
na Košavu, na ožiljke nervoze i drhtavih stanja.
Istina je da bih
ti rekla da ću te zauvek voleti, ali ja to ne mogu reći.
Ne jer sam
previše ponosna,
Ne jer mislim da
voleti nije najčistija i najvrednija stvar u ovom životu.
Čak razlog toga
nije ni moj ponos, niti inat iza kog se krije strah da me manje voliš,
Već je razlog
toga to što je to, toliko čisto i iskreno priznanje,
To najuzvišenije
osećanje i najogoljenije priznanje je nedovoljno...
Nedovoljno da
opiše koliko ću te zapravo...voleti.