Uvek na umu

"¡Pase lo que pase, sea lo que sea, próxima estación ESPERANZA!"

петак, 11. новембар 2016.

Ona i On

Kada smo se jutros probudili, javiše nam da je Koen umro.
Napustio je ovaj svet otišavši u Večnu svetlost.

To smo i nas dvoje činili čitavu noć. Dok su nam se tela spajala, a koža dodirima sjedinjavala, obitavali smo u Večnoj svetlosti.

Sebi sam skuvala zeleni čaj, tebi jaku kafu, jer samo takvu voliš. Nazdravili smo Leonardu, a onda zaplesali uz "Dance Me To The End of Love".

Ja sam na početku. Ti si malo više odmakao. Tvoj kraj je bliži, nego moj, ali te ljubim.

Voleti se ne može previše, niti predugo. No, ja te volim baš tako. Više nego što je u knjigama opisano. Duže od istorije Helade.

Volim te oduvek.
Zavolela sam te pre nego što moje oči upoznaše tvoje.
Pre nego što nam se šake spojiše, a usne dodirnuše.

Volim te oduvek.
Kroz pesme, poeme, romane, melodije, filmove, kroz sve muškarce koje sam nekada volela i ljubila.
Volim te i pre nego što spoznah tvoj osmeh, pre nego što otvorih tvoje srce.

Ovog jutra, kao i svakog koji sam provela sa tobom, plovim morem nežnosti, a tvoje oči uzimam za svoj svetionik.
Koža mi je topla, iako pogani vlastodršci ove zime štede.
Ogoljenu me držiš u svom naručju i ne želim ništa više. Ništa, osim tebe, takvog čoveka, koji je kadar da me zauvek ljubi.

Zato... "Darling, dance me to the end of Love"


Нема коментара:

Постави коментар