Uvek na umu

"¡Pase lo que pase, sea lo que sea, próxima estación ESPERANZA!"

уторак, 20. децембар 2016.

Onomad kad sam se pravila Silvija Plat

Nebo se pripilo uz zemlju.
Nudi joj sebe.
I ja sebe nudim tebi,
U svojim mislima.
Nisam toliko luda,
Da zaista poludim.

Oduvek sam razmišljala
O prirodi svoje smrti.
Volela bih da bude posebna.
Znaš šta?
Kada budem poželela da umrem,
Ponudiću ti sve svoje!
Da me uništiš.
Do kraja!


Нема коментара:

Постави коментар