Uvek na umu

"¡Pase lo que pase, sea lo que sea, próxima estación ESPERANZA!"

уторак, 16. јул 2013.

Sabrane misli, sabrane reči...davnih dana.

O samoći

Postoje dani kada sam posebno usamljena. Ta posebnost rezultira nekomuniciranjem sa određenim ljudima, a u poslednje vreme, sa ostatkom sveta. Ostajem zagledana u jednu tačku koju moj pogled fiksira. Predmet. objekat ili osoba koja dobija mogućnost da poseduje tačku kroz koju ću provući čitav svoj život.



...

Nikada nisam volela one fraze koje su posle nekog vremena postale ništa drugo do puko sujeverje. Koriste se da bi se opravdao neuspeh, kukavičluk ili neki drugi đavo. U svakom slučaju, na kraju se tešimo bednim rečima uteha kako je tako moralo i trebalo biti. "To je sudbina, i protiv nje se ne može.". Bedno poimanje svoje ličnosti, ceo svoj život i svoje biće podrediti imaginaciji.



O ljubavi

Kakva suluda pomisao da "U ljubavi i ratu je sve dozvoljeno" može biti prihvatljiva! Meni prihvatljiva! Rata i svake vrste nasilja se gnušam. Dobro, ne svake vrste nasilja, mojih nasilja se ne stidim, ljubim ih. Ali, porediti rat i ljubav samo može neko ko je skrenuo sa umskog života. Ljubav je najčistija i najhumanija stvar na ovom sumornom svetu. Kada je ona prava, iskrena i čista, jer takva jedino može i biti, ona u sebi nosi ono što dozvole ne traži. Sama ljubav mora biti dozvoljena jer je u svojoj biti moralna. Ona može nagnati na nemoral, ali to je u posmatračevoj percepciji, ono što je niklo iz ljubavi nije nemoral, već eterično ulje života. Ljubav je tu, predaj joj se...


Svojatanje ne priznajem. Ne želim svojatanje. Ropstvo ukinuti. Srce pustiti. Biti svoj. Zauvek, a najviše pored nekog. Pored ili uz. Mada ni to nije isto. Sinonimi su često varljivi. Svoj jer te prisustvo nečije čini takvim. Ne njen ili njegova. SVOJ. BITI SVOJ. SAM SVOJ GOSPODAR.

Нема коментара:

Постави коментар