Uvek na umu

"¡Pase lo que pase, sea lo que sea, próxima estación ESPERANZA!"

уторак, 8. јануар 2013.

Los Cojones



Recimo da volim da razmišljam. Recimo da razmišljam o mnogo čemu, često nebitnom, bolje rečeno nepotrebnom. Nepotrebnom jer nije realno.

Magična reč Realnost. Realnost je jedna zla aždaja koja zapali sve vaše snove i uvede vas u čudesan svet Života. Ne otavi za sobom ništa sem nekih starih želja, nadanja, htenja, trudi se da vam sećanja izblede. Jednostavno, ona je ZLO.

„Budi realna!“
„Molim te, bez fantaziranja. Vrati se u realnost.“


ljubav...



Evo me, dolazim ti, boginjo srušenih svetova!

Nego, zašto sam prvo pisala o svojim mislila, jer u procesu jednog mišljenja, zaključih: „Nemam instikt za produženje svog bivstvovanja, kako da osećam instikt za produženje vrste?!“

I tako Ernesta odluči da dodje u realnost. Da živi realnost punim plućima.

Smeh...namigivanje.

Dečak ili devojčica.
Ernesta ili Teodora.


dečak...


Madrid, Pariz ili London? Možda Rim?

Stani! REALNOST!!!


oni koji su važni...



Za sve snove neodsanjane!


sreća...



Za sve zablude!


realnost...



Za sve realne stvari!


želja...



Za sve to dok ne skupi LOS COJONES!!!

¡La vida es mierda!

Lađe se ljuljaju
Plima nadolazi

Tvoja sudba se odigra juče
moja će sutra


nada...


 
Pozdrav za one koji u podrumima prave naliv-pera kojima će drugi pisati na svetlu da je sve u najboljem redu.

Mauvais quart d'heure šalje pozdrav prepun ljubavi izuzetnim trenucima.


izuzetni trenuci...



Ja mu šaljem želudac.


mašta...snovi...



¡Pase lo que pase, sea lo que sea, próxima estación esperanza!, da li je?

Ljubav...


ono iskreno i skriveno...



Нема коментара:

Постави коментар