Uvek na umu

"¡Pase lo que pase, sea lo que sea, próxima estación ESPERANZA!"

четвртак, 31. август 2017.

Dragi, ovo je naš poslednji dan

Možda te nikada neću gledati
kao što to sada činim,
zato mi dozvoli da te gledam.

Možda me nikada nećeš ovako
dodirivati, zato čini to
kao da je poslednji put.

Verovatno smo poslednji put 
razapeti između ivica kreveta
i svet će sutra nestati.

Voli me za prvi put,
drugi put,
treći put...

Voli me nestašnu,
umišljenu.
voli ovu ženu,
kori ovu devojčicu.

Ne trudi da razdvojiš
naše isprepletane prste, jer
možda baš sada nevidljivi
vilini konjici blagosiljaju našu ljubav.

Ne trudi se da mi pričaš,
jer šta su reči naspram tvog pogleda,
i šta su pesme naspram tvog osmeha?!

Tvoja kosa koju milujem
mirišljavija je od svih beba ovog sveta!

Ljubim ti oko
desno, pa levo.

Gledaš mi usne.
Spremaš se da me poljubiš.
Pazi da se ne opečeš.

Ovo je taj trenutak
kada postajemo najveće ljubavi
i najvoljeniji
a sutra nas neće biti.


Нема коментара:

Постави коментар