Izusti: „Snovi su za lakoverne.“ Odgovorih mu
da su snovi za one koji više ne žele da osećaju. Za one koji zaboravljaju, koji
više ne veruju, koji menjaju sebe i svoj život. Snovi su za povređene. Za očajnike.
Snovi su podsetnik i karta povratka nazad u pakao istine – najskrivenijh želja.
Zbog njih ponovo dodirneš zaboravljenu kožu, čuješ voljeni glas, osetiš tako
intezivno miris tela koji vadiš iz svakog dela svog bića. Oni su podsetnik,
podsetnik smrti. Snovi nisu život, jer one koji ne podsećaju i ne plaše, ne
osećaš toliko dugo, zaborave se odmah. Ali ove, ove nemilosrdne kidače srca,
razdirače duše, osećaš, često dovoljno dugo da se sve vrati, pa moraš sve
ponovo, ispočetka. A on će na to da ne voli snove. Istina je da ih ne volim ni ja,
ali mu tu istinu prećutah.
Нема коментара:
Постави коментар